marchelina
29.07.2009., srijeda
majkuim
|
oni nas ne vide, jer oni su važni oni su pozicionirani visoko dok mi tonemo polako tonemo duboko. Oni nam ne vjeruju, jer oni su siti a mi se pitamo, čemu živjeti, čemu biti. Mi više nismo čak ni radnici mi smo jebeni djelatnici to ti njima ljepše zvuči oni se ne boje doći kući njih ne plaše poštanski sanduci oni se šetkaju i putuju oni pregovaraju, jer oni ti, znaš, sve i o svemu znaju. A mi im vjerujemo, i opet ćemo ih birati i spremno u redove stati i biti topovsko meso i poslušni građani jer oni su, moj anđele, oni su tako bogomdani. |